Bioraznolikost

Bioraznolikost je raznolikost života na svim razinama organiizacije živog svijeta.

Uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

Može se promatrati kao raznolikost flore i faune u ekosustavu ili čitavoj biosferi.

Tri vrste bioraznolikosti:

Genetska raznolikost

Genetska raznolikost odnosi se na raznolikost genskog fonda određene vrste, odnosno raznolikost na razini DNK.

O genetskoj raznolikosti može se zaključiti prema tome kako životinja izgleda, ali se točnije utvrđuje izravnim procjenama DNK vrste.

Raznolikost vrsta

Raznolikost vrsta ne temelji se samo na broju različitih vrsta prisutnih u zajednici, već i na relativnoj brojnosti svake vrste i ulozi koju imaju u zajednici.

Na primjer, zajednica se može sastojati od mnogo različitih vrsta, ali može imati samo jednog predatora koji progoni određenu vrstu plijena.

Raznolikost ekosustava

Raznolikost ekosustava odnosi se na varijabilnost staništa unutar zemljopisnog područja.

Za razliku od genetske raznolikosti i raznolikosti vrsta, raznolikost ekosustava uzima u obzir i biološke i nebiološke faktore varijabilnosti, poput temperature i sunčeve svjetlosti.

Zašto je bioraznolikost važna?

Zdravi ekosustavi omogućavaju procese koje uzimamo zdravo za gotovo.

Biljke uzimaju energiju iz sunca i čine je dostupnom drugim oblicima života.

Bakterije i drugi živi organizmi razgrađuju organske tvari i time stvaraju hranjive sastojke koji osiguravaju zdravo tlo na kojem rastu biljke.

Oprašivači su ključni za razmnožavanje biljaka i proizvodnju hrane, biljke i oceani važni su ponori ugljika, a vodeni ciklus uvelike se oslanja na žive organizme.

Bioraznolikost nam osigurava čisti zrak, svježu vodu, kvalitetno tlo i oprašivanje usjeva.

Pomaže nam u borbi protiv klimatskih promjena i ublažava prirodne katastrofe.

Uzroci gubitka bioraznolikosti:

Klimatske promjene

Zagrijavanje Zemljine površine utječe na biološku raznolikost, jer ugrožava sve vrste koje su prilagođene hladnoći zbog širine (polarne vrste) ili visine (planinske vrste).

Izmjene i gubitak staništa

Preobrazba prirodnih područja određuje ne samo gubitak raznih biljnih vrsta, već i pad životinjskih vrsta koje su direktno povezane s njima.

Unošenje invazivnih vrsta

Vrste koje potječu iz određenog područja, a koje su uvedene u novi prirodni okoliš, mogu dovesti do različitih oblika neravnoteže u ekološkoj ravnoteži.

Onečišćenje

Ljudska aktivnost utječe na prirodni okoliš stvarajući negativne, izravne ili neizravne, učinke koji mijenjaju protok energije, kemijsku i fizičku konstituciju okoliša, te brojnost vrsta.

Kako usporiti gubitak biološke raznolikosti?

Zaštita područja – stvaranje zaštićenih područja gdje je ljudska aktivnost ograničena najbolji je način da se spriječi krčenja šuma i iskorištavanje organizama i resurasa koje su im potrebni za život.

Sprječavanje uvođenje novih vrsta – slučaj s invazivnim vrstama, koje lako mogu opustošiti okoliš nakon što se uvedu u ekosustav koji se nijr spremni nositi se s njima.

Informiranje/Obrazovanje – obrazovanje je moćan alat, što više ljudi zna o gubitku biološke raznolikosti, više će ih biti spremno pomoći usporiti ga.

Usporavanje klimatskih promjena – klimatske promjene uzrok su nekoliko izumiranja o kojima znamo, a stotine vrsta o kojima nikada nismo čuli. Svaki napor pojedinaca, organizacija ili vlada, da se uspori trenutno globalno zatopljenje, zbog ljudskog djelovanja, korak je prema usporavanju gubitka bioraznolikosti.

Promicanje održivosti – održivi uzgoj mnogo je bolji za okoliš od ispaše i uzgoja koji se oslanjaju na čiste dijelove šuma i polja.

BIORAZNOLIKOST HRVATSKE

U Hrvatskoj zabilježeno oko 40 000 vrsta živih bića, no dobre su pretpostavke da je taj broj znatno veći; procjenjuje se čak do 100 000.


Biljaka u našoj zemlji ima gotovo 9000 vrsta, no pretpostavlja se da čak 15 % vrsta hrvatske flore još nije zabilježeno.


Gljiva ima oko 4500 vrsta, a samo manji broj su poznate jestive gljive.


Na popisu je i više od 1000 vrsta lišajeva.


U Hrvatskoj živi oko 24 000 vrsta životinja, a najviše je beskralježnjaka, među kojima su kukci, pauci, rakovi i ostale životinje. Od toga je kopnenih beskralježnjaka više od 15 000, slatkovodnih oko 1850, a morskih oko 5650.

Morskih riba ima 442 vrste, slatkovodnih oko 130, vodozemaca 20 vrsta, gmazova 39, ptica 399 (od kojih su 246 vrste gnjezdarice) i 116 vrsta sisavaca.

Ugrožene vrste